BIBLIJSKA PORUKA DANA

Sveti Anđeli Čuvari

Subota, 2. listopada 2010.

Mt 18,1-5.10

1U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?" 2On dozove dijete, postavi ga posred njih 3i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. 4Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. 5I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima."

10"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

SPOMENDAN SVETIH ANĐELA ČUVARA

Svetkovina je anđela čuvara. Vjerujem, jedna od prvih molitava i molitvica koje smo kao djeca naučili od svojih majki i baka jest Molitva anđelu čuvaru, u kojoj se moli da anđeo brani dušu i tijelo za zemaljskoga života kako bi se zajedno s njime - svojim anđelom - mogao klanjati živomu Bogu u nebesima. Gotovo neshvatljivo, dijete nije ni počelo živjeti, a već je usmjereno na nebo.

Vjerujemo u postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima. To je za nas vjerska istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i crkvena Predaja jednodušna. Kao čisto duhovni stvorovi anđeli imaju razum i volju, oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja.

Sve tamo od stvaranja svijeta i t ijekom cijele povijesti spasenja anđeli najavljuju izdaleka i izbliza spasenje i služe ostvarenju božanskoga nauma: oni zatvaraju raj zemaljski, zaštićuju Lota, spašavaju Hagaru i njeno dijete u pustinji, zaustavljaju Abrahamovu ruku. Zakon se saopćuje preko anđela. Oni vode Božji narod, najavljuju rođenja i pozive, oni su uz proroke. To su samo neki primjeri njihove skrbi za čovjeka.

Od Utjelovljenja do Uzašašća život utjelovljene Riječi okružen je anđeoskim klanjanjem i službom.Kad Bog uvodi Prvorođenca u svijet govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji (Heb 1,6). Njihov hvalospjev za Kristova rođenja nije prestao odzvanjati kroz cijelu povijest Crkve: Slava Bogu na visini! - Oni zaštićuju Isusovo djetinjstvo, služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad su ga bili mogli spasiti iz neprijateljske ruke, kao negda Izraela. Anđeli su blagovjesnici, oni će na Kristovu poratku koji navješćuju biti prisutni u službi njegova suda.

Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život. Već na zemlji kršćanski život sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu. Anđeli nas čuvari prate, oni nam posreduju utješnu sigurnost. Bog nam preko njih i u njima želi biti blizak. Naš svijet - nepregledan i u sebi prečesto jezovit - fascinantan i prepun ugroza - ispunjen je Božjom nazočnošću. Anđeli su znameni Božje blizine i nazočnosti u našem životu i prema svim stvorenjima. Oni očituju Božju silu i moć, svetost i nepobjedivost, oni nas štite od zla, oni su navjestitelji dobrih događaja,oni nas prate na životnom putu.

Isusove su učenike često mučile brige, kako će to biti kad se pojavi kraljevstvo Božje. Isuse, kad jednom budeš u svome kraljevstvu, tko će biti u njemu najveći, tko će stajati ili sjediti tebi zdesna ili slijeva? - A Isusov je odgovor uvijek u istome smjeru: "Tko želi među vama biti prvi i velik, neka bude sluga svima!" U svijetu kakav je Bog zamislio nema oholih ni velikih, nema moćnih ni silnika, nema mjesta taštini i svjetskoj moći. Redovito uzima dijete koje je onodobno bilo obespravljeno. Djeca bijahu gotovo ništa. Djeca nisu imala svoj lobby, ali su imali u Isusu svoga velikog zagovornika, svoga lobista.

Dobri nas anđeo štiti od opasnosti. Ljude preporučujemo zaštiti njegova osobnoga anđela. Napose nezaštićenima želimo da ih anđeo uzme za ruku i vodi. Danas u Evanđelju Isus uzima dijete, nezaštićeno, potrebno svakog oblika pomoći u sredinu te nam svima veli kako moramo imati u sebi raspoloženje djeteta, kako moramo biti pred Bogom kao malena djeca. Ne pouzdavati se u svoje sile i moći, nego se otvoriti Bogu, susresti se s njegovom ljubavlju u svakome stvorenju. Djeca trebaju našu zaštitu. I čast nam je i zasluga šititi te malene. Pred Bogom vrijede druga mjerila nego pred ljudima. I stoga Isusova prijetnja: Čuvajte se da ih ne prezrete... Njihovi anđeli su pred licem moga Oca Nebeskoga. Jednom ćemo morati odgovarati pred Bogom za sve što smo toj djeci učinili, kako smo s njima postupali. Na kraju, sam Isus naglašava kako svi moramo postati djeca, biti kao djeca, uvijek na zadnjem mjestu.

Isus ima razloga spomenuti upravo kod djece i nemoćnih anđele. To je upozorenje i opomena svima kako se odnosimo prema onima koji su slabiji od nas. Ne smiješ nikoga prezirati, tući, iskorištavati, ako nema nikakve obrane. Svaki čovjek seže do neba, svatko ima svoga zaštitnika, svaki čovjek seže u Sveto. Ako će možda tvoj postupak ovdje na zemlji proći nekažnjeno i bez posljedica, misli na ono što će se dogoditi gore, u Nebu, pred Licem Božjim. Tko vrijeđa najmanjega, samoga Boga vrijeđa!Bog šalje svoje anđele da u nama štite sveto i Božje i to brane od navale zloga. Oni su glasnici i naši služnici. Oni nas vode k Isusu koji je nad svim anđelima.

Božja veličina i sila očituje se upravo u tome što on ne zaboravlja najmanje, što nikoga ne ispušta iz svoga oka. Bog nije skriven u nekim svojim dalekim svjetovima, on stupa u ljudsku povijest. U svome Sinu postaje čovjek među ljudima. Svojim Duhom Svetim prožima sve stvoreno, djeluje u svakome od nas. Anđeli se nalaze u tome Božjem odnosu prema stvorenjima, oni obuhvaćaju i sve ono najmanje. Prate nas, vode nas za ruku, štite nas, nose nas.

Bog se upušta u ovaj svijet, on nije daleki. Pozvani smo povjeriti mu se na svojim putovima. Anđeli čuvari su nam posve blizu. Žele nas svakodnevno pratiti. Dobro je misliti na njih. I tako naš svagdan biva ispunjen Božjom prisutnošću. Anđeli nas upozoravaju na opasnosti ali i vlastitu odgovornost prema malenima, nezaštićenima, slabima, djeci. U svijetu u kome vlada zakon jačega i darvinizam, dobro je biti prijatelj siromaha i malenih. “Pazite se da ne prezrete jednoga od ovih najmanjih” - veli Isus. Anđeli su čuvari Božji dobri pomoćnici koji nam pomažu otkriti Boga kao dobroga Oca, pomoćnika, a svijet kao stvorenje Oca, Sina i Duha Svetoga.

   Svi mi danas imamo u Europi veliku zadaću. Naime, ne zaboraviti, ne izgubiti svoje korijene. Treba se sjetiti velike kulture koja je nosila naš život te koja i dalje može nositi život. Sjećamo se vrjednota koje možemo iskusiti u svojoj vjeri. Tu i anđeli  zauzimaju svoje značajno mjesto. I neka nam pomognu da svoj svijet ne izručimo bezbožnosti.

BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

26. tjedan kroz godinu

Subota, 2. listopada 2010.

Lk 10,17-24

17Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" 18A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. 20Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." 21U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. 22Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi." 23Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: "Blago očima koje gledaju što vi gledate! 24Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!"

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

BITI DJECA PRED OCEM

Lk 10,17-24

Evanđeoski odsječak što ga upravo čusmo ima dva dijela. Najprije, povratak 70 učenika s misijskoga putovanja i njihovo zanosno izvješće, što su sve doživjeli, što su iskusili na svome misionarskom putovanju. Prisjetimo se i poslije, kad čitamo Djela apostolska, kako su učenici uvijek nakon misijskih pothvata podnosili 'račun', što je Bog sve preko njih učinio u među nevjernicima, ili pak ovdje u naseljima kamo je on sam kanio doći. Učenici u svome oduševljenju govore o uspjesima, o demonima koji im se pokoravaju, ali nema izvješća kako su bili primljeni, prijateljski ili neprijateljski. Presretni su i radosni! Radost prožima njihove dojmove s prvoga apostolskog putovanja.

Govore "Gospodinu" (tako ga oslovljavaju) kako im se sami demoni pokoravaju. Oni su dionici sile Duha s kojom sam Isus raspolaže. Na njihov prijavak Isus odgovara vizijom koju je imao: Sotona se ruši kao munja s neba. Pada, sunovraćuje se iznenada. To je najbolji tumač onoga što se zbivalo po apostolskim rukama, u Isusovo Ime, naime, urušavanje sotonske sile.

Vidjeh Sotonu, veli Isus! Sotona ili Božji protivnik jest ona sila koja se protivi samome Bogu. Imamo u Novome zavjetu mnoštvo njegovih imena. On je Đavao (Lk, 4,2; 3.6.13; 8,12; Dj 10,38), zatim Beelzebul (Lk 11,15.18), Beliar  (2Kor 6,15), Knez ovoga svijeta (Iv 12,31), Neprijatelj (Lk 10,19), Zli (Lk 10,19), Tužitelj (Otk 12,10), Napasnik (Mt 4,3), Zatornik (1 Kor 10,10), Zmaj (Otk 12,3), Zmija (Otk 12,14-15). On zauvijek gubi teren, kao tužitelj pred Bogom. Njegova je moć slomljena, pogotovo nakon Isusove smrti na križu. Nema više moći nad ljudskim srcima i životima. Svi koje Raspeti privuče k sebi imaju udjela u Isusovu Duhu, snazi Duha kao životvornoj snazi. "Sad je Gospodar ovoga svijeta izbačen van!"( Iv 12,31). Moć Isusovih učenika nad demonima očituje u činjenici da u Isusovo ime Božje kraljevstvo poprima ovdje na zemlji svoje obrise, ono hvata korijenje. Jasno, borba protiv Sotone i njegovih mračnih sila potrajat će sve do Isusova ponovnoga dolaska.

Isus sam ulazi u arenu, svojim riječima i djelima, on odnosi pobjedu nad Sotonom i znak njegove pobjede ostaje Križ. U njemu je došao Snažniji koji dokončava silu Zloga i otima mu plijen. Učenici su na svoje oči iskusili Božju djelotvornost, učinkovitost Isusove riječi i osobe. Važno je Isusovo Ime. U imenu je sadržana i snaga. Ime stoji za osobu. U Isusovo Ime učenici stavljaju ruku na cjelokupno stvorenje koje je pod vlašću Zloga i otimaju ga. Bog je pohodio svoj narod, došao na ovu zemlju u Isusu Kristu, i Bog poziva sve na spasenje. Učenici gaze po zmijama i štipavcima. Podsjeća to na sliku iz Knjige Postanka gdje Žena satire glavu Zmiji, zavodnici.

Na učeničku radost i klicanje nadovezuje Isus riječ kako su im imena upisana u nebesima, jednom zauvijek. Nakon toga Isus klikće u Duhu Svetome, izriče hvalospjev samome Ocu nebeskome u dvostrukom paralelizmu. Isus izravno veliča iskustvo učenika koji su u svome djelu doživjeli samoga Boga. Isus izriče riječi 'u Duhu Svetome', dakle, riječima primjerenima samo Božjemu Duhu, Bogu. Mi to svojim ljudskim nedostatnim riječima ne možemo dovoljno izraziti . Ali učenici su promatrali Isusa kako moli i u molitvi, doživjeli su da sam Bog djeluje preko njega i u njemu, doživjeli su njegov život kao Božji dar ovome svijetu, i sami su to iskusili na svome putovanju.

Slavim te, Oče, što si "sve ovo" objavio malenima (r.21). U to je uključen cjelokupni Božji plan sa svijetom, provedba toga plana. Otac spoznaje Sina, Sin jedini spoznaje Oca, odnos Isusa i njegova Oca označen je bezgraničnim i isključivim međusobnim povjerenjem, otvorenošću te posvemašnjim znanjem. Što zna Otac, zna i Sin. Nemaju što kriti jedan od drugoga. Sin - Isus - je generalni opunomoćenik Očev u svijetu, on ga objavljuje. Tko želi Bogu, mora preko Isusa, spoznaja Oca ide preko Isusove osobe. I samo tko prizna Sina, može imati pristupa Ocu. Stoga su učenici sretni i blaženi da čuju, vide, doživljavaju ono što nitko prije njih nije mogao. Bog ih je sam osposobio i ovjerovio, učinio dostojnima biti svjedocima odavna obećana i sada ozbiljena spasenja. Vide djela, čuju riječi koje nitko nije prije čuo. 

    Pavao će poslije govoriti o 'uništenju mudrosti mudrih i umnost umnih', promašajima ljudske filozofije i misli spram Boga (1 Kor 1). Isus je jednostavno završna točka u objavi samoga Boga, on je apsolutna razdjelnica ljudske povijesti. Ono što on donosi u svojoj osobi i poruci o Božjem kraljevstvu ispunjenje je ljudskih čežnja i traženja. Za tim su žudjeli svi stoljeća i tisućljeća, i proroci, i vidioci, i mudraci, pa i sam Ivan koji šalje iz tamnice učenike Isusu. Nema toga čovjeka koji ne žudi za slobodom, pravednošću, svijetom mira, praštanja, čovječnosti. "Blago vama siromasi, maleni, neznatni" - Isusove su riječi utjehe, ali i krajnje osobne sućuti s njegove strane, utjelovljenje i oličenje božanske dobrote.